Nisam mislila da će moj sljedeći post biti na ovu temu. Htjela sam započeti priču o ovogodišnjoj vrtlarskoj sezoni, ali sam otkrila prefine i jednostavne krafnice pa je odluka pala na jedan receptić.
Kao što to kod mene biva, uvijek tražim bolja riješenja pa tako je i sa receptima. Krafne ili pokladnice radim jednom godišnje pa nemam baš prilike isprobavati razne recepte češće. Ali ove godine potraga prestaje jer mislim da je konačno to to. Nakon što sam prošle godine mislila da sam konačno našla pravi recept (koji mi je proslijedila jedna poznanica sa svim detaljnim uputama za izradu finih okruglih punih krafni) ipak si nisam dala mira i odlučila sam isprobati još jedan. Kako ovdje u Slavoniji poklade kreću sa “malim maškarama” u nedjelju, bio je to dobar dan za probu prije pokladnog utorka. Krenula sam od recepta iz male kuharice Domaći kolači (Biluš – Rode – Božić), ali sam odlučila, za svaki slučaj, napraviti samo pola smjese, onako, za probu. Ali kako to obično biva, uz vrisku i ciku mojih mališana, dogodila se greška u računici pa nisam prepolovila količinu mlijeka. Što je onda zahtijevalo korekciju količine brašna. I već kad sam mislila da je sve otišlo u kupus, rezultat me sasvim ugodno iznenadio 🙂 Mislim da je tajna u maslacu i kiselom vrhnju. Mekane, sočne, tope se u ustima, bez prevelike rupe, i fine, fine!
Nisam slikala sve faze izrade, ali neće biti teško pratiti recept i bez toga. Pa evo recept:
300 g glatkog brašna
2 žličice suhog kvasca
40 g maslaca
25 g šećera
2 žutanjka
50 ml kiselog vrhnja
prstohvat soli
strugana korica pola limuna (nešpricanog)
1 žličica ruma
150 ml toplog mlijeka
Svi sastojci moraju biti sobne temperature, a prostorija pristojno ugrijana (mi se grijemo na drva pa je kod nas uvijek lijepo toplo). Sastojke sam dodavala redom koji pišu, a miješala sam kuhačom. Tijesto je dosta mekano, ali ga treba dobro “isklofati”. To je najteži dio posla pa je tu uskočila snažna ruka mog muža, ali ako nemate muža u blizini ili vlastite bicepse nabrijane u teretani, možda bi bilo dobro da razmislite o upotrebi miksera sa spiralnim nastavcima.
Tijesto odmah razvaljajte za pobrašnjenoj površini debelo oko pola centimetra. , čašom ili modlicom izrežite okrugle oblike. Pazite da izvadite što više krafni da vam ostane što manje ostataka. Krafne i ostatke ostavite pokrivene da se dižu oko 1 sat.
Jedan od razloga zašto krafne ne radim češće je što u svom kuhanju ne koristim ono obično jestivo ulje, ali jednom godišnje mogu napravit iznimku 🙂 Krafne sam pržila u dubokoj teflonskoj tavi vanjskog promjera 26 cm. Ulila sam oko 1 l ulja. Ulje sam grijala na plameniku srednje veličine na najjače dok se nije počelo pjeniti oko drvenog štapića (za ražnjiće). Tada sam smanjila vatru na najmanje (i do kraja pečenje nisam pojačavala) i krafne stavila u ulje na stranu koja je kod dizanja bila prema gore (pažljivo ih spustite u ulje da ne potonu cijele jer inače nećete dobiti onaj famozni bijeli prsten). U tavu mi je stalo oko 5 komada tako da sam sve krafne i ostatke ispržila u 3 ture. Krafne pržite prvo poklopljene nekoliko minuta (super bi bilo kad bi imali stakleni poklopac da vidite što se događa, ali ja ga nemam). Nakon toga okrenite krafne (možete i drvenim štapićem za ražnjiće) i pržite još nekoliko minuta bez poklopca. Vadite ih na papirnati ubrus da popiju višak masnoće iako ove krafne nisu uopće masne. Po želji napunite pekmezom, čokoladom ili ih jednostavno, kao ja, pospite štaub šećerom.
Dobar tek!
Teglica 