Njiva na tri načina: jestivo, ljekovito, inspirativno – terenska radionica

Eto nas opet u Zagrebačkoj županiji! U suradnji s udrugom Vestigium i Malom Njivom u subotu, 18.06.2022. u 17 sati organiziramo terensku radionicu na Njivi (Pisarovina).

https://fb.me/e/1zeNVNqaz

Photo by Mala Njiva

Evo što o ovom događaju kaže naša domaćica Kristijana Vučetić, žena od Njive, vrtlarica, permakulturna dizajnerica, praktičarka Bachove cvjetne terapije, kreatorica cvjetnih esencija i drugih preparata od i na bazi bilja, integrativni aromaterapeut, poznavateljica različitih praksi za unutarnji rast. Čuvarica Male Njive i života u njoj.

“Trava Iva, od mrtva radi živa…“

“Trava Iva, od mrtva radi živa…“ mumljala je moja baba sebi u bradu u pravilnom ritmu bez imalo sluha (al’ nije ju to baš previše diralo) dok je na starom špakeru, istom onom kojim se grijala kuća, na kojem se ložio tamjan i kuhale sarme, vrila mali lončić s travama koje je nabrala negdi u vrtovima svojih prijateljica i miješala drvenom kuhačom u smjeru kazaljke na satu.

Povremeno bi otrala ruke o traveršu i podbočila se dok je naginjala lice nad lonac da provjeri jesu se mirođije oslobodile.

Ja sam, naravno, kolutala očima sve u šesnaest, ako ne i sedamnaest i bježala da ne čujem ni smrad tamjana ni njen poj i da mi slučajno ne uvali šalicu nekog bućkuriša.

Danas, puno godina kasnije, žalim svakim atomom svog bića što ona nije bila malo mlađa i zdravija, a ja malo starija i prisutnija, pa da zapišem i zauvijek sačuvam svo znanje koje je umrlo zajedno s njom. Nemam babine tekice i riječi, ali imam njenih gena koji očito, na mojoj njivi žive i dalje. Jer često, toliko često da ne može biti slučajno, upravo u tom vrtu shvaćam koliko sam joj nalik.

I možda ne pjevam nad travom Ivom, jer ju još nisam otkrila, ali rado palim biljke za pročišćenje, i ponekad se ulovim da dok kuham svoje trave i ja mumljam neke nepoznate melodije.

Vjerujem da su upravo ovi trenutci koji su iz mojih sjećanja isklijali baš kroz moju vrtlarsku praksu zaslužni da je i moj pristup vrtu i uzgoju hrane obogaćen za još koju dimenziju više. Nikad svoje njive nisam doživljavala kao zemlju iz koje raste samo nešto što pojedeš i probaviš, već kao pomalo sveti prostor u kojem rastem i ja.

O tim nekim drugim dimenzijama i mogućnostima koje nam se otvaraju kroz kontakt s našim njivama, vrtom, divljinom i biljkama malo se priča, a vrijedne su i hranjive duhu, kao što je povrće koje uzgajamo hranjivo tijelu. U želji da ih oživimo i obogatimo naše vrtlarske prakse, moja kolegica po vrtu Kristina i ja vas pozivamo na ovo edukativno popodne na Njivi.

Događaj je zamišljen kao predavanje s praktičnim dijelom na kojem istražujemo ljekovitost i hranjivost naših njiva na malo drugačije načine.

– Znamo kako se uzgajaju tikvice, ali kako u vrtu uzgajamo vlastito srce? Čime ga zalijevamo i pognojimo?
– Čekaj, krastavac ti je rekao di da ga posadiš? Da! Pa kako? – Je li komunikacija s biljkama stvarno moguća, kako izgleda i može li se naučiti?
– Zašto kažu da je korov samo biljka kojoj ne znamo svrhu? I koju svrhu imaju uobičajeni korovi/stanovnici naših vrtova?
– Koje samonikle biljke koje sigurno rastu na našem kućnom pragu i kako su one korisne i za nas i za ono što uzgajamo?
– Koje su to druge vrtlarske prakse koje produbljuju naš odnos sa živim svijetom oko nas i zašto Kristina svoj vrt zove atelijer, a ja svoju njivu poligon za rast?

Osim navedenog, brati ćete ljekovito bilje koje ćete naučiti prepoznati, izradit ćete svoje buketiće za kađenje, naučiti što su cvjetne esencije i kako ih izrađivati i koristiti, tako da kući idete s mnogim darovima, materijalnim i onim malo drugačijim.

Dobrodošli ste i ako nemate vlastiti vrt, teme kojima ćemo se baviti su univerzalne i široko primjenjive.

ORGANIZATORI I VODITELJI:
Kristijana Vučetić, žena od Njive, vrtlarica, permakulturna dizajnerica, praktičarka Bachove cvjetne terapije, kreatorica cvjetnih esencija i drugih preparata od i na bazi bilja, integrativni aromaterapeut, poznavateljica različitih praksi za unutarnji rast. Čuvarica Male Njive i života u njoj.
Žena od Teglice (Kristina Lučić Andrijanić); Muzikologinja i učiteljica po vokaciji, vrtlarica po srcu, s deset godina iskustva u organskom uzgoju hrane i primjeni i preradi samoniklog ljekovitog bilja.
Udruga Vestigium, suorganizator i naš peti element, podrška širenju Dobra i Znanja.

KADA: 18.6.2022. 17h
GDJE: Imanje „Mala Njiva“, Pisarovina (Zagrebačka županija); Točnu lokaciju šaljemo po potvrđenoj prijavi.
PREPORUČENA DONACIJA: 200 kn po osobi;
KAKO SE PRIJAVITI: U inbox stranice Mala Njiva. Prilikom prijave obavezno navesti vaše podatke: ime i prezime, e-mail, kontakt telefon.
PRIJEVOZ: Do njive dolazite u vlastitom aranžmanu, spajamo vas koji imate viška mjesta u autu i voljni ste nekog povesti, s nekime tko nema prijevoz. Napomenite nam to u prijavi!
Kako bismo mogli biti spontani s rasporedom aktivnosti i imati slobodu širenja tema prema trenutnoj inspiraciji, broj sudionika je ograničen. Ranom prijavom osiguravate svoje mjesto.

NAPOMENA: S obzirom da je događaj na otvorenom, a vremenske prognoze ćudljive, zadržavamo pravo promjene termina u slučaju vremenskih neprilika.

I opet ispočetka

Namjera ovih članaka vezanih za vrt nije da vam kažem kako se što radi. Za to imate puno stručnijih mjesta od ovog. Želja mi je da podijelim svoje iskustvo i potaknem vas da se možda i vi okušate u nečem sličnom.

Ovo će bit peta godina vrtlarenja. I još uvijek ne znam ništa o tome jer svaka godina je drugačija što se tiče vremenskih prilika pa tako nikad ne znaš što te čeka i kako će sve ispasti. Zato je vrtlarenje pustolovina, vrlo poučno i zabavno!

Prije pet godina ispunila mi se jedna od velikih želja – kupili smo imanje na selu i dobila sam priliku baviti se biljkama, živjeti u prirodi kako bi ju mogla proučavati, istraživati, učiti. Željeli smo uzgajati hranu za svoju obitelj, čistu, zdravu, netaknutu, organsku. Kako sam u jesen u trenutku kupnje kuće bila u visokom stupnju trudnoće, definitivno preseljenje smo ostavili za proljeće, a zimu sam iskoristila za pripreme. Zima je bila snježna i duga pa sam imala puno vremena za učenje. A uz malu bebu to i nije teško. Kako je majčin najvažniji zadatak u bebinim prvim mjesecima dojiti i biti uz bebu, često bude perioda kad se pitate što raditi dok beba satima spava na vama ili doji u beskonačno. Ja sam čitala. Jako puno mi je pomogla stranica Biovrt – u skladu s prirodom i sve moguće epizode Vrtlarice koje sam našla na Youtubeu.

I tako počinje svaka vrtlarska sezona – kupnjom sjemena i planiranjem gdje što s čim posijati i posaditi. Prve godine dosta sjemena kupila sam u trgovini, a nešto sam dobila i od novih susjeda. Danas imam dosta svog sjemena kojeg rado podijelim kad imam viška, ali opet moram nadokupiti jer je poneko sjeme teško skupiti (npr. mrkva) ili jednostavno želim neke nove sorte u svom vrtu. Tako sam npr. ove godine odlučila izbaciti visoke mahune iz vrta jer je kod nas vrlo vjetrovito i kako god čvrsti oslonac da napravimo, one uvijek nekako polegnu. Uostalom, prve godine sam sadila sve i svašta, čak i ono povrće koje nikada nismo jeli (npr. pastrnjak), a dosta vrsta sam posadila premalo (npr. krumpir). Ove godine sadim samo ono što ćemo i pojesti i, nadam se, u dovoljnoj količini. Nabavila sam organsko sjeme od gore spomenute udruge, ali i ovdje.

I sijanje može krenuti. Ove godine konačno na vrijeme, ali ne prije polovice veljače. Prvo sam sijala paprike i to ove godine u mini plastenike koje sam napravila od boca.

Inače kod sijanja recikliram razne posudice i sijem u sve što skupljam u špajzi kao hrčak. Jedan dio posijala sam u plitke posudice i pokrila prozirnom folijom (da drži vlagu) do nicanja.

Kad biljke niknu, prebacujem ih vam ispod agrotekstila da se priviknu na vanjske uvjete i čekaju pikiranje.

U ožujku sijem paradajz na otvoreno pod agrotekstil. Prvih godina je to bilo direktno na zemlju, a onda sam napravila povišenu gredicu od dijela kutne garniture i nekoliko grančica lijeske. Svake godine imam super flance paradajza. Probala sam i s paprikom i patlidžanom, ali nikad nisu niknuli pa sam ih zato ove godine sadila unutra u posudice.

Kada uzimam sjeme paradajza,  isperem ga u cjedilu i osušim na toaletnom papiru ili papirnatom ručniku. Sjeme se zalijepi za podlogu i u proljeće skupa s tim posadim.

Ove godine smo dodali i još jedan plastenik (ne volim baš plastiku, ali nekad žena mora napraviti kompromis) gdje sam posijala salatu, mrkvu i rikolu u nadi da ćemo u njima uživati malo ranije.

Svoj vrt malčiram sijenom iz nekoliko razloga: ne želim tešku mehanizaciju u svom vrtu, ne želim previše uzmeniravati “stanare” u tlu jer je tlo živo, u prirodi ne postoji golo tlo, korov mi više nije korov nego samoniklo bilje koje je jestivo i/ili ljekovito, tlo malčiranjem postaje rahlo i tako čuvam svoje zdravlje pošteđujući se od nepotrebnog posla, sijeno je netretirano pa tako malčiranjem ne unosim dodatne otrove u vrt. Još u jesen smo ga cijelog prekrili sijenom. Nismo odmah gnojili jer sam odlučila gnojivo upotrebljavati ekonomično pa neke gredice ne gnojimo cijele nego kod sadnje samo tamo gdje posadimo biljke (stvarno ne treba gnojiti samoniklo bilje). Kad sam u proljeće maknula malč, zemlja je bila vlažna i rahla i trebalo ju je samo malo površinski pozubljati grabljama i dodati malo ovčjeg gnoja. Nabavili smo ovčji gnoj jer mi se ne sviđa način na koji se hrane krave na farmama (gotove smjese, ustajalo sijeno, špricane žitarice), a sve što životinja jede, dospije u kakicu 🙂

I da ne mislite da moramo jako dugo čekati do prvih plodova! Mladi češnjak posađen u jesen već izviruje, blitva i špinat su prezimili i tjeraju mlade listiće (optrgavala sam vanjske listove pa ih ne moram ponovno sijati, iako, naravno, hoću 🙂 ), čičoka je dostupna cijelu zimu, a i priroda nam u proljeće daje svoje – divlji češnjak, čestoslavica, mladi maslačak i stolisnik od kojih nastaje fina, zdrava proljetna salata.

I naravno, sve ovo prate budne oči moje djece koja zajedno sa mnom uče o prirodi i živjeti u skladu s njom 🙂